PRIČE O ZMAJEVIMA

Gilian Doherty  "Priče o zmajevima"  ( Profil )

Knjiga ima 12 priča, ja Vam donosim ulomak iz priče.....

     Zmaj od čipke

U malenu planinskom selu živjela je prekrasna djevojka zvana Čipkarica. Naravno, nije joj to bilo ime, već nadimak koji su joj seljani nadjenuli zbog predivne čipke koju je vezla, a toliko je bila vješta da su je mnogi izdaleka dolazili vidjeti.

Prsti bi joj plesali poput leptirića na ljetnom povjetarcu, izvezeno cvijeće bilo je toliko živopisno da su ga ljudi gotovo  mogli namirisati, životinje toliko uvjerljive da su izgledale kao da će skočiti, a ptice toliko prekrasne da su gotovo pjevušile. Čak je i nježna paučina, iskreći na jutarnjoj rosi, djelovala nezgrapno u usporedbi s njezinim vezom. Izrađivala je prekrasne ovratnike i manšete, bogate stolnjake i prekrivače za krevet, elegantne šalove i velove - što god bi od nje zatražili.

Naposljetku je glas o njezinu daru dopro i do samoga cara koji je odmah zazvao svojega generala.
-Zašto nisam već čuo za tu djevojku? - upitao je. - Odmah mi je dovedite!

Uzevši sa sobom trojicu vojnika, general se još isti dan uputio potražiti Čipkaricu. Projahali su cijelo kraljevstvo i prošli sve planine te naposljetku pronašli njezino selo.

- Gdje je djevojka koja proizvodi predivnu čipku? - upitao je. Seljati nisu znali zašto je carevi vojnici taže, ali pokazali su im gdje će je pronaći. Čipkarica je sjedila na trijemu kad je general domarširao s vojnicima.
- Kako Vam mogu pomoći ? - iznenađeno je odvratila ne očekujući tako uvažene goste.
- Poći ćeš s nama - zarežao je general. - Car te želi vidjeti!
No, odmahnula je glavom.
- Ovo je moj dom - skrušeno je odgovorila - i ja njega uopće ne želim vidjeti.
Molim ? - procijedio je general. - Kako se usuđuješ suprotstaviti se carevoj zapovijedi? Zgrabite je!

........ vrlo interesantna i lijepa knjiga za Vaše mališane :)

BOGATE NASLJEDNICE

Tara Hyland "Bogate nasljednice" (Znanje 2011.)

" Stražnjim se stubama spustila u prizemlje. Blagovaonica se nalazila u istom, stražnjem dijelu kuće pa je morala proći pokraj nje. Učinila je to što je tiše i tajnovitije mogla, iako su žamor, zveckanje čaša, posuđa i pribora za jelo bili toliko glasni da se nije morala truditi.

Vani ju je dočekako zalazak sunca. Bilo je toplo unatoč nadolazećoj noći. Prošla je pokraj bazena, spustila se niz kamene stube i zatim, umjesto nalijevo, kamo je vodio popločani put do osvijetljenih teniskih terena, skrenula desno, niz livadu prema vrtu omeđenom golemim zidovima.

Ušla je kroz Žirova vrata. Obožavala je taj vrt. U usporedbi s pomno njegovanim i oblikovanim okolišem Aldringhama djelovao je divlje i neukroćeno i to joj se sviđalo. Uz visoke su se kamene zidove penjali bršljan, pavit i orlovi nokti, oko njih su se rojile pčele i leptiri, a zrak je odisao teškim, opojnim mirisom, čineći ugođaj tajnovitoga vrta još ljepšim i romantičnijim.

Uputila se prema svom omiljenom mjestu u samom središtu.

Okružena stablima bukve, ondje se skrivala mala čistina s jezercem. Nitko osim nje onamo nije zalazio pa joj je to postalo skrovište na koje je dolazila crtati ili se jednostavno odmoriti od Melvilleova zdanja, a u blizini je bila i jedna stara ljuljačka, izrađena od debele užadi i privezana za bukvinu granu. Kada ju je prvi put spazila, bojala se da neće izdržati njezinu težinu, no staro se stablo pokazalo jakom i pouzdanim. Oada je često sjedila na njoj i polako se ljuljala, zureći u mirnu površinu predivnog jezerca. Bilo je to jedino mjesto u Aldringhamu na kojem je pronalazila spokoj. "