SABLAST KOD KAMENITIH VRATA

Marija Jurić Zagorka   "Grička vještica"  (1964. Stvarnost) - svezak drugi

Grič spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemićke dvorove i kućice gričkih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnoga čovjeka. I lavež pasa već je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesničkom kulom - bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željena vrata i pojavi se čudna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom iščezne, ali se uskoro opet vrati vodeći za ruku drugu pojavu u tamnom plaštu, a iza nje sutupa treća, četvrta, peta ... deseta. Oči su im svima vezane rupcima, pa koračaju nesigurno, držeći jedna drugu za ruke.

..... Mjesec kao da se iz znatiželje uspeo više nad obzorje, ne bi li dokučio kakve se to tajnovita povorka provlači kroz šikarje i grmlje kao velika crna zmija i nastavlja svoju tajanstvenu ophodnju po tihoj noći. Ali kao da se povorka prestrašila znatiželjnog svjetla mjesečeva - žurno se spusti dolje prema Mesničkoj ulici, sklanja se mjesečevu svjetlu i nečujno gubi u tmini.

Niz Opatičku ulicu zaštopotali su odlučni koraci i neugodno odjeknuli u tihoj, sanenoj noći.....

Priče ispod prašine

Ja jednostavno obožavam čitati knjige. Oduvijek pomalo mistična, romantična i daleka, birala sam knjige sa kojih je trebalo čak i u knjižnicama dobrano pobrisati prašinu. Moja baka mi je uvijek govorila, draga moja posudi knjigu koja je stara, prašnjava, pokidana, išarana... Ona je prošla kroz mnogo ruku, pročitana je i prelistana nebrojeno puta. Ona je dobra, zanimljiva i pravi odabir. Čitala sam sve i svašta, kako sam se mijenjala ja, tako su se mijenjale i knjige koje sam čitala, ovisno o životnom dobu, trenutno, inspiraciji ili nećem trečem što me je nagnalo da uzmem u ruke jednu od knjiga.

Ovaj blog je posvećen upravo toj prašini sječanja. Nekim knjigama koje sam pročitala, koje mi se sviđaju, koje sam zamijetila, neovisno o tome kakve su, tko je napisao i o čemu govore. Dovoljno je da su me očarale na bilo koji naćin i ostavile mi trag u duši. Poneki citati ili samo rečenica, stranica, slika ili samo naslov, no one odišu prošlim vremenima koje želim zadržati na životu, za koje ne želim da nestanu. Želim ih podijeliti sa svima koji će ponekad prošvrljati ovim blogom i unaprijed se zahvaliti na komentarija ili samo čitanju. Priče ispod prašine su namjenjene svima, dobronamjernicima, prolaznicima, spavalicama, sanjarima i romantičarima poput mene, prijateljima i znancima, noćobdijama i dnevnim vilenjacima, starijima i mlađima, muškarcima i ženama, putnicima, damama i gospodi, svima koji požele barem na tren nestati iz svakodnevnice i uz šalicu nekakvog toplog napitka odgurnuti se na valovima mašte u neki drugi svijet.

Poput ove kiše koja mi neumorno kuca na prozorsko  okno..... Kap po kap...... Slagat ću priče i uživati skupa sa vama u njima.