" Stražnjim se stubama spustila u prizemlje. Blagovaonica se nalazila u istom, stražnjem dijelu kuće pa je morala proći pokraj nje. Učinila je to što je tiše i tajnovitije mogla, iako su žamor, zveckanje čaša, posuđa i pribora za jelo bili toliko glasni da se nije morala truditi.
Vani ju je dočekako zalazak sunca. Bilo je toplo unatoč nadolazećoj noći. Prošla je pokraj bazena, spustila se niz kamene stube i zatim, umjesto nalijevo, kamo je vodio popločani put do osvijetljenih teniskih terena, skrenula desno, niz livadu prema vrtu omeđenom golemim zidovima.
Ušla je kroz Žirova vrata. Obožavala je taj vrt. U usporedbi s pomno njegovanim i oblikovanim okolišem Aldringhama djelovao je divlje i neukroćeno i to joj se sviđalo. Uz visoke su se kamene zidove penjali bršljan, pavit i orlovi nokti, oko njih su se rojile pčele i leptiri, a zrak je odisao teškim, opojnim mirisom, čineći ugođaj tajnovitoga vrta još ljepšim i romantičnijim.
Uputila se prema svom omiljenom mjestu u samom središtu.
Okružena stablima bukve, ondje se skrivala mala čistina s jezercem. Nitko osim nje onamo nije zalazio pa joj je to postalo skrovište na koje je dolazila crtati ili se jednostavno odmoriti od Melvilleova zdanja, a u blizini je bila i jedna stara ljuljačka, izrađena od debele užadi i privezana za bukvinu granu. Kada ju je prvi put spazila, bojala se da neće izdržati njezinu težinu, no staro se stablo pokazalo jakom i pouzdanim. Oada je često sjedila na njoj i polako se ljuljala, zureći u mirnu površinu predivnog jezerca. Bilo je to jedino mjesto u Aldringhamu na kojem je pronalazila spokoj. "
