KOLIBA

William P.Young   "Koliba" - gdje se tragedija ogleda s vječnošću (Ljevak,  Zagreb 2010.)

"Napokon su ponovno ostali sami. Divlji sjetni zov sjevernog gnjrca, koji je odjeknuo preko jezera kao da je označio kraj svetkovine, a čuvari su nestali odreda u istome trenutku. Još se samo moglo čuti glasanje zrikavaca i žaba koji su nastavili slaviti Boga s obala jezera i obližnjih livada. Ne prozborivšini riječ, njih troje su se okrenuli i vratili se prema kolibi koja je još jednom Macku postala vidljiva. Kao da mu je preko očiju netko navukao zavjesu, on je ponovno postao slijep; njegov se vid vratio u normalu. Oćutio je gubitak i žudnju te čak i tračak sjete, sve dok mu se Isus nije približio i uzeo ga za ruku, stisnuvši je kako bi Macka uvjerio da je sve onako kako bi trebalo biti. "

-knjiga me je jednostavno oduševila.....

LJUBAVNICA RIMA

Kate Quinn  "Ljubavnica Rima"  ( Znanje - listopad 2010.)

"Prisežem da ću dopustiti da budem žigosan vatrom, vezan lancima, tučen šibom te da ću umrijeti od mača!" - GLADIJATORSKA ZAKLETVA

sažetak: strastvena Tea ropkinja je iz Judeje. Kupljena kao igračka zlobnoj Lepidi, sa kojom počinje borbu za ljubav najsurovijeg gladijatora u Rimu, Arija. zaslužna za smrt rimskog cara Domicijana, hirovitog, karizmatičnog, hladnog i proračunatog....

"Nasmiješila sam se. I mi, židovske djevojke volimo da su naši muškarci borci, ali volimo i da su stvarni i da dugo žive. Volimo muškarce koji mogu ujutro otkinuti glavu legionaru, a navečer doći kući, sjesti na čelo stola za šabat. Samo Rimljanke mogu sanjariti nad grubim neukusnim portrretima muškaraca koje nikada nisu vidjele, muškaraca koji će vjerojatno umrijeti do kraja godine. S druge strane pak, možda je i bolje sanjariti o muškarcu kojega čeka kratak život. On nikada neće ostarjeti, nikda neće prestati biti lijep, a ako vam i dosadi, ubrzo će otići.

Oko Koloseja gužva je postajala sve življom. Često sam hodala u njegovoj velikoj mramornoj sjeni dok sam obavljala sitne poslove za svoju gospodaricu, ali sada sam prvi put bila unutra i trudila se da ne blejim otvorenih usta. Toliko velik, toliko puno mramornih lukova, toliko puno kipova koji oholo zure sa svojih postolja, toliko sjedala! Kažu da se unutra može nagurati pedeset tisuća gorljivih gledatelja. Arena pogodna i za bogove, čiju je gradnju započeo pokojni car Vespazijan, a dovršio njegov sin, pokojni car Tit, otvorena je danas u slavu Titova mlađeg brata koji je upravo odjednuo carsku grimiznu boju kao car Domicijan.

.... Odjeveni u grimizne ogrtače, gladijatori su u koloni izišli kroz vrata i polako napravili krug po areni dok je publika kliktala. Neki su ponosno paradirali, a neki su bijesno koračali naprijed, ne gledajući ni lijevo ni desno. Naočiti trački borac s trozupcem slao je poljupce svjetini, a obožavateljice su ga zasipale ružama. Pedeset gladijatora bilo je podijeljeno u parove koji će se boriti do smrti. Njih dvadeset i pet pobjednički će izaći kroz Vrata života arene. Dvadeset i petoricu će željeznim kukama izvući kroz Vrata smrti.
- Pozdravljamo te, care! - viknuli su kao jedan prema carskoj loži. - Pozdravljamo te iz sjene smrti! "

DOBA ŠIVE

Manil Suri "Doba Šive" (biblioteka Graham Greene, nakladnik ljevak Zagreb 2010.god)

(sam početak knjige opisuje odnos majke i novorođenčeta)

"Svaki put kada te dotaknem, svaki put kada te poljubim, svaki put kada ti ponudim svoje tijelo. Ašvin. Znanš li kako čvrsto sklapaš oči dom mi usnama pretražuješ kožu? Znaš li kako se upireš tabanima o moje tijelo, kako pružaš ruke, kako se rubovi tvojih grudi napinju pod mojim dlanovima? Jesi li svjestan svojih prstiju koji promiču mojom kožom, pokušavajući se sklpoiti oko nečega za što bi se mogli uloviti, ali umjesto toga klize po mojem glatkom mesu?

Ašvin. Primjećuješ li vlažnost koja nadire iz mojih bradavica i slijeva se niz kosine mojih grudi? Je li tvoj jezik to što osjećam, možeš li ukrasti kap ili dvije ?

Ašvin. Tvoje oči još su zatvorene, kapljice vlage rose ti nos. Znaš li koliko nevino izgledaš, koliko bespomoćno, dok navodim bradavicu prema tvojim ustima? Na trenutak te želim zadirkivati. Prevlačim bradavicom po tvojim usnama, samo da je dotakneš, a onda je izmaknem. Promatram tvoj jezik koji zbunjeno izviruje, prste koji se još uvijek otvaraju i sklapaju i grče, dok ti zabrinutost počinje nabirati  lice? I ta bespomoćnost - ta nježna bespomoćnost u izrazu tvojega lica, ta potreba za mojim tijelom, za bradavicom koja je tvoja, za dojkom koju sam ti tako okrutno oduzela. Da, ljubav može biti hirovita, zar ne, drago moje?

............. Tako dobro pristaješ uz moje tijelo..........Sve sam to ja stvorila, sve je to poteklo iz mene.

Ašvin, znak na nebu, zviježđe blizanaca.