Priče ispod prašine

Ja jednostavno obožavam čitati knjige. Oduvijek pomalo mistična, romantična i daleka, birala sam knjige sa kojih je trebalo čak i u knjižnicama dobrano pobrisati prašinu. Moja baka mi je uvijek govorila, draga moja posudi knjigu koja je stara, prašnjava, pokidana, išarana... Ona je prošla kroz mnogo ruku, pročitana je i prelistana nebrojeno puta. Ona je dobra, zanimljiva i pravi odabir. Čitala sam sve i svašta, kako sam se mijenjala ja, tako su se mijenjale i knjige koje sam čitala, ovisno o životnom dobu, trenutno, inspiraciji ili nećem trečem što me je nagnalo da uzmem u ruke jednu od knjiga.

Ovaj blog je posvećen upravo toj prašini sječanja. Nekim knjigama koje sam pročitala, koje mi se sviđaju, koje sam zamijetila, neovisno o tome kakve su, tko je napisao i o čemu govore. Dovoljno je da su me očarale na bilo koji naćin i ostavile mi trag u duši. Poneki citati ili samo rečenica, stranica, slika ili samo naslov, no one odišu prošlim vremenima koje želim zadržati na životu, za koje ne želim da nestanu. Želim ih podijeliti sa svima koji će ponekad prošvrljati ovim blogom i unaprijed se zahvaliti na komentarija ili samo čitanju. Priče ispod prašine su namjenjene svima, dobronamjernicima, prolaznicima, spavalicama, sanjarima i romantičarima poput mene, prijateljima i znancima, noćobdijama i dnevnim vilenjacima, starijima i mlađima, muškarcima i ženama, putnicima, damama i gospodi, svima koji požele barem na tren nestati iz svakodnevnice i uz šalicu nekakvog toplog napitka odgurnuti se na valovima mašte u neki drugi svijet.

Poput ove kiše koja mi neumorno kuca na prozorsko  okno..... Kap po kap...... Slagat ću priče i uživati skupa sa vama u njima.