Grič spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemićke dvorove i kućice gričkih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnoga čovjeka. I lavež pasa već je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesničkom kulom - bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željena vrata i pojavi se čudna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom iščezne, ali se uskoro opet vrati vodeći za ruku drugu pojavu u tamnom plaštu, a iza nje sutupa treća, četvrta, peta ... deseta. Oči su im svima vezane rupcima, pa koračaju nesigurno, držeći jedna drugu za ruke.
..... Mjesec kao da se iz znatiželje uspeo više nad obzorje, ne bi li dokučio kakve se to tajnovita povorka provlači kroz šikarje i grmlje kao velika crna zmija i nastavlja svoju tajanstvenu ophodnju po tihoj noći. Ali kao da se povorka prestrašila znatiželjnog svjetla mjesečeva - žurno se spusti dolje prema Mesničkoj ulici, sklanja se mjesečevu svjetlu i nečujno gubi u tmini.
Niz Opatičku ulicu zaštopotali su odlučni koraci i neugodno odjeknuli u tihoj, sanenoj noći.....
Nema komentara:
Objavi komentar